Zaštićeni najmoprimci na udaru neodgovorne vlasti

Prijedlog zakona o najmu stanova predstavlja bačenu kost između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova, a država pere ruke. Radi se o konfuznom, nedorečenom i zbrda zdola sklepanom prijedlogu. Pitam se, zašto se sada na brzinu želi donijeti ovaj zakon? Očito nije poticaj presuda Europskog suda pravde da se želi na brzinu, preko koljena riješiti ovaj problem. Jer da je to pravično rješenje tad ne bi pred Saborom nebi imali ljude koji prosvjeduju protiv predloženog zakona.

Problem je da se ovdje radi o odnosu države i zaštićenih najmoprimaca i odnosu države i vlasnika stanova. Nema odnosa između vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca. Jedni i drugi moraju postupiti kako država odluči. Svih ovih godina država je generirala sukob ove dvije skupine umjesto da riješi problem.

Hrvatska se još za vrijeme Franje Tuđmana obvezala da će vratiti imovinu koju bude mogla, a ostalo će platiti u novcu ili zamjenskim nekretninama. Jadranka Kosor je u ime Vlade i Kardinal Josip Božanić u ime HBK usuglasili su model primjerene naknade za oduzetu imovinu za dio dobara koji se ne mogu vratiti Katoličkoj crkvi. To znači da je moguće riješiti ovaj problem na drugi način u kojem bi država obeštetila vlasnika, a zaštićeni najmoprimci trebaju otkupiti stanove po uvjetima kojima su otkupljivani i drugi stanovi.

Presuda Europskog suda je obvezujuća, ali rokovi nisu eksplicitno zadani. Citiram: “Nije zadaća Suda odrediti na koji bi način prava najmodavaca i najmoprimaca trebala biti međusobno uravnotežena.” Sud je već identificirao glavne nedostatke postojećeg zakonodavstva. A to su neodgovarajuća visina zaštićene najamnine u smislu zakonskih financijskih tereta koji su nametnuti najmodavcima, restriktivne uvjete za otkaz zaštićenog najma i nepostojanje bilo kakvog vremenskog ograničenja u odnosu na sustav zaštićenog najma.

Podložno nadzoru Odbora ministara, država može slobodno odabrati sredstva kojima će ispuniti svoje obveze na temelju članka 46., u svrhu izvršenja ove presude Suda. U svrhu izvršenja presude bilo je potrebno donijeti akcijski plan u kojem će država adresirati način izvršenja presude. Zakoni koji reguliraju bitna životna pitanja mogu se mijenjati samo na teret proračuna, a ne na teret ljudi. Država je dužna to riješiti, ali pravedno.

Svaka odlučna i pametna vlast bi ovakav zakon povukla iz procedure.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ime Privola
Tehnički kolačići
Za ovu stranicu, koriste se sljedeći tehnički kolačići: wordpress_test_cookie,wordpress_logged_in_,wordpress_sec.
Cookies
Koristimo kolačiće za pružiti bolje digitalno iskustvo.
Google Analytics
Koristimo anonimizirane podatke korisnika za poboljšanje ove stranice.
Facebook
Koristimo Facebook za praćenje na društvenim mrežama
x

Volim kolače pa ove stranice koriste kolačiće kako bi iskustvo, kao i društvo, bilo bolje! Koji se kolačići prikupljaju i kako ih možete obristati pogleajte na Uvjeti korištenja